www.nicijazemlja.net
Tupo gledam u vrhove svojih cipela, sam sebi se cinim neobicnim. Ipak, ne zelim podici glavu, mozda zato sto je nebo veceras olovne boje. Iste one olovne boje kao i tog nezaboravnog jutra. Protiv moje volje misli mi lete unatrag, a ja ih svom snagom, munjevitom brzinom, po ne znam koji puta vracam u danas. No one ponovo bjeze, poput psa kojeg su nakon duzeg vremena pustili iz uskog kaveza.